Prodan u Jordan
subota, 11.04.2009.
Za kraj
Eto mene natrag, u zemlji gdje iz pipe izlazi topla voda i vecina stabala nisu masline. Da ne spominjem sarmu, odojke i sunku. :) Zadnji jordanski dani protekli su mi u oproštajnim tulumima (komada tri), večerama (sa domaćim iračkim specijalitetima složenim od strane najčudnijeg profesora fizike ikada :D ), koncertima (indijski sufiji – neobično ali zanimljivo). Sad još samo da dovedem život u red i prisjetim se kako koristiti rvacki ko sredstvo komunikacije. :) Bilo mi je jako lijepo, mogu reći (osim ovčjih očnih jabučica, iju, mozak još može ali oči brrrr :D ), vidjel sam neš ruševina, kušal neš hrane i upoznal ljude odasvuda s kojima ću, nadam se, još imat kakve kontakte. Ces't la vie, kak bi se reklo. :) Za kraj, svima preporučam ovakvo nešt. Ak imate priliku, iskoristite je.
I to je to, kratko ali slatko, svima želim zanimljiv život, fala na čitanju, i maasalama.
nedjelja, 05.04.2009.
Zadnji vikend
Vjerojatno moj predzadnji post, usljed mojeg uranjenog povratka doma (muka mi vec objašnjavanja zašto, sami si odaberite razlog pa mislite da je taj). :) Dobar dio tjedna sam proveo njegujući (opet) neki oblik virusne bolesti uz crijevne poremećaje. ( I prevodeći. Bas me zanima kolko tak neš utječe na kvalitetu prijevoda. :D ) Detalje cu objaviti na mojem drugom, vrrrlo usko specijaliziranom blogu. :D Naah. :D
Kak sam shvatio da nisam nabavio ni približno dovoljno suvenira, bacio sam se u kupovanje suvenira uz pomoć koljegice s faksa. I prošlo je prilično zanimljivo jerbo sam tek sada skužio da su me SVI ARAPI CIJELO VRIJEME DOZIVLJAVALI KO ARAPA! Da, moral sam to capslockat jerbo sam šokiran. Istina, čudno su me gledali, al tu je zuriti u druge (ko sto sam vec napomenul) nacionalni sport. Malo da razjasnim, kolegica je auf Dojtšland. Znači plavo, visoko, blijedo, plus tetovaže i dredloksi. Ak ja solo ko ćelavo, crvenobrado čudo mogu proć ko Arap, zajedno naprosto vrištimo „Turisti!“ i „Lova!“ svima u krugu od 50 metara. Taj dan šopingujući po dijelu grada kojeg iz milja zovem Mogadishu (radi silne vizualne estetike pravih linija :D ) (i bio sam tamo jedno 8 puta prije toga bez silnog lovljenja za ruku) jedno 50 puta su nam zaželjeli dobrodošlicu u Jordan (a to je raspizdilo kolegicu jer je tam već 6 mjeseci :D), 50 puta nam rekli neku mutavu nebulozu na engleskom koju su valjda pobrali u nekome filmu (Hello, Buy me, You see me, Bruce Lee i slično. Zaozbač :D ), jedno 20 ahlan wa sahlana (što bi ukratko značilo „dobrodošli“ a udugo „dobrodošli među nas kao u svoju obitelj i neka vam život bude lagan“ – arapski je jako krasan jezik :) ) koji sam čuo možda jednom ranije. :) Zašto? Jer svi bloody cijelo vrijeme misle da sam Arap. Baš mi život super :D Također su u kolegicu zurili otvorenih usta, zatvorenih usta, trubili (skoro bilo par prometnih nesreca – I kid you not!), zviždali i ispuštali svakakve zvukove svi muški od 14 do 60 (i jedan vitalan osamdeset-nešto godišnjak :) ). Naravno, možete reći da je ona djelomično kriva zato sto je imala majicu s otvorenim ramenima. Ali isto tak možete reci i da u Mogadishu-u nema zena ili su sve zamotane od glave do pete zato da gomila seksualno frustriranih tipova ne zuri u njih. :D A mozete reci i da su muski toliko frustrirani radi zakona koje su si sami nametuli i postuju i da ne bi toliko zurili da je to, ko kod nas, relativno normalno imati jako malo obleke na sebi i gdje zurimo samo dok je krasan primjerak u vidnom polju i tek uz povremeno ispustanje cudnih zvukova. :D Mozete vi reci svasta, ali vjerojatno nemate pojma o cem pricate. :D Uglavnom, na veliku zalost fan cluba kolegica je kasnije obukla majicu. :D
Turizam, da. Bilo je muljanja za cijene (i od strane mene i od strane trgovaca), al kak ima miljun ducana, nisam nis kupovao u prvom nek tek kasnije. Doma sam dosao nakon krasnooog rucka (piletina iz krusne peci s lokalnim zacinima) i gomile domacih pro-dijabetes slatkisa (vid fotku na fejsu), jako prelijepom srebrnom narukvicom za svoju potencijalnu buducu-bivsu djevojku (ispalo jaaako jeftino, al nemojte joj rec ;) ), gomilom privjesaka za kljuceve za ljude s kojima se samo druzim bez skidanja odjece, jako spaljenim upaljacem, razglednicama (koje ipak necu slati, isprike, zato sto su mi svi rekli kak razglednice iz jordana jednostavno nikamo ne stizu. Ak neko bas zeli najskuplju razglednicu na svijetu, mogu je poslat preporuceno u paketu :D) i slicnim bedastocama. :) Takoder sam trazil i imaju li i uniformu koja zgleda seksi ko njihova policijska al nisu imali. Mozebitno da je protuzakonito. :) U idealnom scenariju, vratil bi se doma sa krasnim nozem, policijskom uniformom, par palestinskih salova i slicnim stvarima i NE BI me priveli i ispitivali na nasoj carini jedno 8 sati. :D Nis, zadovoljit cu se sa salovima. :)
Dan nakon toga smo krenuli na moj zadnji službeni obiljazak fljore, faune i ruševina. Prvo do dvorca u Aljounu koji je jako krasan i na vrhu brda i sve ono, kamen na kamen, dvorac! :) (isprike svim ljudima koji vole rusevine, ovaj, povijest, kasnije vam to prepricam tak da svi koji sada ovo citaju ne padnu u dubok san :) ). Tam smo naletili na gomilu klinaca (sve samih buducih nacionalista koje je ucitelj naizmjence hvalio i samarao zavisno jesu li pricali sa mnom ili nekojom od kolegica (iako sam ih ja ucio hrvatske psovke a kolegice nisu). Primjer pedagogije koji ce zaista od njih napraviti … nesto. Vjerojatno topovsko meso za iduci veseli okrsaj. :) Al su zato imali bubnjeve sa sobom i salove i svega pa je bilo ko na tekmi. :D Obilazak arhitekture i pol. Slikal sam se na kraju s pola njih, obozavali su me, vjerojatno radi psovki. :D)
Nakon dvorca smo napola krepani zavrsili u Jerashu koji me je blago receno, jaaaako ugodno iznenadio, ono, ne samo da je bilo rusevina posvuda, krasne flore i faune (i, da, opet istih klinaca :D) nego smo u jednom trenutku zalutali u amfiteteatar (koji izvana opce nije zgledal ko amfiteatar) i naletili na trojicu jordanaca u beduinskim vojnim uniformama medu kojima je jedan od nih imal gajde. Sa jordanskom zastavicom. Ali svejedno skotske gajde. :D I onda su oni veselo zasvirali sve sto se dade svirati na skotskim gajdama (bogat aranzman arapskih pjesama – aha, mos mislit :D) kao sto su scotland the brave, flower of scotland i ostale potencijalne skotske himne. :D Usred rimskog afiteatra usred bloody Jordana. Zuril sam u njih 10 minuta prije nek mi je palo na pamet snimit ih i ovjekovjecit tak da imam i dokaze za ljude koji ne vjeruju. Aha. :D Bas me zanima jel bil koji Skot tam u publici (jer je bilo poprlicno turista – Jerash je izgleda jako poznat arheoloski lokalitet, googlajte ko oce) i je li se osjecal domoljubno ili sokirano. Ili oboje. :D Takoder sam, osim dva amfiteatra, konjskog trkalista (na kojem su lokalci takoder napravili krasan spaktaklcic sa 50 brkatih tipova u rimskim oklopima kak izvode trikove tipa „testudo“ i slicno :D ), par trgova, hramova i slicno, vidio i ogroomnu gusjenicu koju sam i slikao. A bome i gomilu stupova isto. Krasni ti silni stupovi. :) Bauljali smo okolo par sati, isli „aaaaa“ ko pravi mali turisti, i cugali moj svercani viski u hladovini (jer ne pisti viski na suncu, no-no ;) ) sjeli na bus i curuk. :) Krasna dva dana i lijepo proveden moj zadnji vikend tu.
subota, 28.03.2009.
Jeruzalem - odlazak
Den drugi smo se ustali na noge vesele i u potragu za stvarima i mjestima koje smo fulali prvi dan. (poprilično njih :D ). Uspjeli smo pronaći famozni toranj (iako su nas dva policajca u timu uvjeravali kako tako nešto ne postoji :D ) s kojeg je slikana većina fotki iz ptičje perspektive. Još malo šetnje tijekom koje smo uspjeli totalno zalutati ali smo zato našli put kako se ilegalno (bez plaćanja) popet na zidine starog grada što nam je pružilo još par pitoresknih trenutaka. :) Onda smo s rođakom kroz zapadni dio grada do mjestašca gdje je rođen Imenjak Krstitelj, zaista lijepo malo mjesto sa previše turista. Nakon tog smo pravac malo rusko ortodoksno selo koje je potpuno ogradeno i zatvoreno za vanjski svijet (osim od 8-14 ako imate auto i puste vas unutra). Nešt ko Amiši, samo sa tehnologijom, do određenog nivoa bar. :) Da, sjetilo me malo na Zagorje, ali me više sjetilo na najtiše mjesto na svijetu. :) Sa prekrasnim pogledom na sve strane (biti će fotki, meni taj dan krepala baterija na fotiću) i crkvom sa više ikona nego sam ikada prije vidio. Mir i tišina, bar nakon što sam utišao gramzivi mali matematičarski glas u sebi (koji je šaputao detaljčiće o težini zlata, širini vrata, nosivosti kamiona i slično :) ). Zaista prekrasno mjesto, na prvi pogled a i na drugi. Čak i nakon jednosatnog zurenja. :) Opet, zahvaljujući Raedu koji nas je tam otpeljao. Nakon toga smo do obližnjeg brda koje je inače i izletište i tam smo u restoranu (koji je i vidikovac) klopali ogroman tanjur pun salate (ali fakat ogroman tanjur. Izrael je skup, al su količine klope znatne :) ) Malo sam im pričal o domaji, i o političarima, privatizaciji, preizbornim bedastoćama i slično, i ispalo je da nismo baš normalna, funkcionalna država. :D Ono, probajte naglas nabrojati glavne karakteristike naših političara, sustava, i svih muljaža za koje ste čuli u zadnje vrijeme. Najpovoljniji zaključak bio je da smo „tranzicijska“ država. Što znači „sjebano“. :) A oni znaju prepoznat sjebano kad vide tak nešt. Svejedno (ok, ne svejedno, napričal sam im i dobrih stvari) su rekli da će nas posjetit. Oću postotak! :D
Nakon toga smo, jer smo dan proveli u Izraelu, zaključili da bi mogli malo i do Zapadne obale pa smo se lokalnim busom zaletili u Ramalu, tehnički glavni grad. Gdje smo, mislim, bili prvi turisti ikad i zurili su u nas ko u da smo pofarbani u ljubičasto s antenama na glavi. :D Odmah me sve sjetilo na Jordan. Nestao je europski štih (svi su zaboravili engleski isto, testirali smo kad smo tražili bus za vratiti se natrag – zanimljiv dijalog, ukratko:
Ja: Speak English?
Oni: Ne.
Ja – gluposti na arapskom
Oni -zbunjeni pogledi.
Billy – pomaze sa arapskim
Oni: Hebrejski?
Mi: Ha?
Oni: Hebrejski! (ko da ih zajebavamo)
Mi: Ne.
Oni: Ne? I otiđu, uvjereni da ih zajebavamo. Očito još nisu navikli na turiste. :D I nisu nas linčovali, iako je cijeli grad pretpostavio da smo Izraelci. :D Obišli smo dio grada, gledali slike „mučenika“ po zidovima, parole Fataha, iznenađujuće skupe dućane po glavnog ulici, i onda sjeli i pojeli gomilu sladoleda za male nofce. :) Na putu natrag smo prošli kroz sustav kontroli kroz koji prolaze svi koji idu iz Zapadne obale u Izrael i koji je njima valjda uobičajen. Al ja sam nakon 45 minuta stajanja na vjetru u željeznom kavezu skoro počeo ići „muu, muu“. :D Predlažem to svima, svakodnevno, kao vježbu za živce. Ili kao kaznu za ljude koji idu preko reda! :D Na kraju mi nisu ni pregledali dokumente ni niš. Samo malo pokazivanja tko je gazda.
I odma natrag u stari grad, i opet smo našli svega novoga (jednu kompletnu četvrt koju smo fulali prva tri puta :) ) i pronašli funkcionalan noćni klub, i to pod zemljom. :) Mislim da prosječni posjetitelj može vidjeti oko 25% grada, bez izazivana nekakvog incidenta bar. :) Možda 50% ako je šef neke vjere koja nije u lošim odnosima sa svima ostalima. Hm, Dalaj Lama? :D Sretno mu u svakom slučaju. :)
Nakon toga smo se bacili u vode više matematike i preračunavanja silnih valuta (kune u dinare u šekele pa malo u funte u natrag, vježba za mozak i pol) da bi shvatili kako nam fali lova za povratak jer smo morali opet u taksi jer subotom naravski niš ne vozi nikam. Uspjeli smo naći bankomat daaaleko na vjetru i našli dućančić sa vješto sakrivenim alkoholom kao sredstvo grijanja. :)
Zadnje jutro (šmrc) je prošlo u jaaako brzinskom obilasku još pola grada što uopće nismo planirali, i još malo nepredviđenog (najbolja vrsta :D ) cjenkanja sa taksistom koji je na kraju tražio više nego smo bili informirani. I Izlazna viza je također bila neš skuplja. Toliko o proračunima. :D Na kraju smo nasred ničije zemlje našli automat i dobro da jesmo jer su za taksi natrag do Ammana tražili nofce unaprijed. Ko da su znali. :)
Da, onaj isti veliki gorila na granici me se sjetio (reko „Hrvat“) i nasmiješio mi se. Uznemirujuć prizor. :D Idući put ću mu izvadit trn iz šape pa ćemo biti prijatelji. :)
Na kraju još samo povratak taksijem, beskrajni uspon iz doline rijeke Jordan (350 m ispod razine mora) do Ammana (800 metara iznad, slično kao i Jeruzalem). Iako sam osjetio olakšanje što nisam više u državi u kojoj me mogu upucati ako napravim krivi pokret (a izbor je poprilično širok :) ) ili me poprijeko gledati jer sam krive boje kože ili vjere (gotovo kontinuirano zapravo :) ), svejedno ću se vratiti. Uskoro, nadam se. Samo je jedan Jeruzalem. :)
Toliko o tome na brzinu, popunjavati ću detalje kako stignem
Jeruzalem - nastavak
Prvi pogled na Jeruzalem, vječni grad je nešto pa … nađite si neku knjigu s dobim opisom i pročitajte je. Ima toga posvuda. :) Ali u Zagreb ću se vratiti zato što moram, u Jeruzalem ne. :)
Iskrcani smo pred hotelom pod imenom „Jerusalem Hotel“, jako originalno dok nisam skužio koliko taj hotel mora biti star kada polaže pravo na to ime. I jako skup, no srećom, Billyev „rođak“ (na engleskom „cousin“, iako čovjek ima 60 godina, ali tak to ide među Palestincima) je vlasnik hotela, pa se mogu pohvalit kako sam dvije noći spavao u hotelu u kojem je noćenje 150 USD-a. :D Jeej. :D Nemrem dovoljno nahvalit koliko se čovjek brinuo za nas, hranio nas, vozio nas okolo i općenito u svemu popravio naš doživljaj grada. Inšalah, jedan dan ću moći platiti sobu u njegovom hotelu i tak mu se malo odužiti. :D Billy i ja smo iskrcali stvari na hrpu, divili se velkom tv-u i toploj vodi koja izlazi iz pipe i radijatorima (ah, ti mali životni luksuzi :D ) i bacili se na obilazak starog grada.
Prva stvar koju primjetite su ljudi koji su, po načim standardima, jako bloddy puno čudno odjeveni. :D Pripadnici poprilično vjera, sa jedno sto vrsta pokrivala za glavu svakakvih boja. Da sam stavio na glavu cilindar u duginim bojama i bacio neku halju preko obleke, mislim da bi svako malo netko zaželio nešto vjerski na nekome jeziku. :D Ili bi me linčovali. Vjerojatno oboje odjednom. :) Ipak sam odrasel ko katolik pa znam što znači biti vjernik iako to baš ne prakticiram. Ali neke stvari koje sam vidio, uf. Al idemo po redu.
Jeruzalem! :D Stari grad je zapravo malen, i možete obići skoro sve (ili bar biti uvjereni kako ste obišli skoro sve – jer niste. Svaka uličica, skoro svaka malena vratašca ili otvor u zidu vode prema kakvo svetištu ili samostanu, hramu, posveti tipa „Ovdje je Saladin probio zid“ i slično) u nekoliko sati. Pravi labirint (tek smo treći dan počeli stizati iz prve na mjesta kamo smo krenuli :D) uličica popločanih kamenim blokovima većim od mene, ponekad natkrivenih poput tunela, no skoro uvijek prepunih ljudi i trgovaca svih mogućih boja i oblika (skoro sve crkve imaju svoje zasebne trgovine suvenirima) koji vas navlače za ruku i nude robu koju nisam mogao ni identificirati kak treba. Šareno, uf. :) Tu su klinci koji guraju robu u kolicima i njihovi veliki rođaci koji TRAKTORIMA usljed najveće gužve (i po opakim stepenicama – Jeruzalem nije ni približno ravan) dostavljaju rubu te uske, ponekad prenatrpane ulice. Mjesto gdje se vjera shvaća jaaako ozbiljno i na kojem je postala jaaako unosan posao. Sve pod budnim okom dobro opremljenih vojnika (koje nisam tražio da poziraju, šmrc :D). Tamo smo bili za vikend i gledali kako se karakter grada mijenja sa petka (muslimanski sveti dan) na subotu (židovski sveti dan). Sigurno je i u nedjelju isto. Još samo trebaju uvesti četiri vjere za ostale dane za potpuni kaos. :D Suživot svih tih različitih religija koje se baš ne toleriraju, a kamoli podnose (jer je svaka od njih ona Jedina i Prava, jel) je jako čudan. Pogotovo nama ko turistima koju smo mogli noseve svuda kam nam se prohtjelo (i jesmo! :D) i onda se praviti glupi ako nešto zeznemo (a jesmo! :D). Na drugi (petak) dan smo zalutali skoro u sam Hram, na dan kada je samo vjernicima (Muslimanima) dopušten ulaz. Dobro da nas je policajac na ulazu zaustavio (unatoč mojoj bradi! :D ) jer je količina gadnih pogleda koje smo pobrali bila neznatna onima koje bi pobrali da smo ušli unutra i ne slijedili uobičajene pokrete. :D Bili smo jedini ne ortodoksni židovi u židovskoj četvrti i jako su nas gadno gledali dok smo slikali okolo na Šabat (subotu – jer ne koriste bilo kakve elektroničke naprave taj dan). Čak smo se i usudili (ja :D )tražit dvojicu svijetlijeputih Izraelaca (Židova, ispalo je, igra pogađanja kojom se svi bave – zato sam ja tu da im zeznem sustav :D) gdje je bankomat na što smo dobili odgovor „ah, kršćani, i dubok uzdah“ :D
Taj prvi, zbunjeni, dan smo obišli hrpu svetišta (u koja su nas pustili) tako što smo ulazili kroz sva otvorena vrata na koja smo naišli. :D Nije nam baš išlo pogađanje od ruke, pa smo vidjeli koptsku, sirijsku i armensku crkvu, ruski samostan, Baziliku, par mjesta za koja nismo imali pojma što su (većinom izgrađena na mjestima za koje se pretpostavlja kako su vezana uz neki važniji biblijski event). Raspitivali smo se okolo za smjer kretanja ali većina trgovaca je očekivala da odma nešto i kupimo. :D To je završilo tak da sam imal pune džepove razglednica, frižidera za magnet (ou, yea, po jedan od svuda :D), nešto nakita za posebne osobe i sa dobro uvježbanim stilom cjenkanja. :) I zaključkom kako su lokalni policajci potpuno beskorisni oko davanja informacija (jer su, kao obično, izmišljali svašta). Tri sata bauljanja za prvi dan. Jako very najs. :)
U hotelu nas je dočekao Raed, („rođak“ :) ) i klopali smo prvoklasno na njegov račun. Čovjek ima dve sablje na zidu svoje sobe pa sam ga pital oko njih. Na kraju me zval „Ivan the terrible“ i obećo mi da ćemo idući dan u obilazak ruskog sela nedaleko Jeruzalema. Krasno. :D Zatim nas je posjeo u auto, i odvezao do Planine Maslina (il kak god da se to prevodi na rvacki), kraj puuno crkvi od kojih sam zapamtio da je jedna oblika suze, a u jednoj se nalazi molitva Oče Naš na 112 starih jezika. Malo smo gledali (dobro osvijetljene) zidine dok nam je on govorio koja je četvrt palestinska, koja je izraelska (i da, 99% su takve). O Izraelcima koji pokušavaju otkupiti sve kuće , o čovjeku koji je ubijen jer im je prodao svoju. O nedavnom postavljenom zidu. S nama je bila prijateljica njegove kćeri, čiji otac je ostao sa krive strane zida i trenutno se skriva po podrumima u Jeruzalemu jer će ga inače deportirati natrag, nebitno gdje mu se nalazi ostatak obitelji i što je njegova kuća do nedavno bila na području grada. U pitanje Gaze ne bih previše ni ulazio, detalja ima svuda, samo ću reći da su priče puno, puno gore. Hm, da se ne petljam previše u politiku, recimo samo da se sa jedne strane nalazi narod koji se smatra Izabranim, a s druge ljudi koji se još uvijek sjećaju imena SVIH svojih uništenih sela i tko je iz kojeg. Pa si vi mislite kad će mir.
Nakon toga smo se provozali po zapadnom dijelu grada i vidjeli jako lijepu četvrt koju je dizajnirao neki ludi Europljanin. :) Ima pravu pravcatu vjetrenjaču, po sredini. :D Na Bliskom Istoku. :)
Jeruzalem - uvod
Dva mjeseca u Jordanu. A obljetnicu mjesečnice proveo u drugoj državi. Krasno. :D I imam blagi osjećaj kako će ovo biti najdulji blog svih vremena. I jako zanimljiv. :) Siguran sam kako bi se dala složiti kakva zanimljiva putopisna serija od njega, kad bi ga samo kronološki posložio (i odijelio na nekakve cjeline tipa povijesni, politički i priroljubni dio ) a ne ovako zbrda zdola. Baš grozno. Ali krenimo u kaos! :D
I tako mi odlučismo krenuti spontano u Izrael (kolega Billy i ja, jer mi muka već od dogovaranja drugima – ljudi jednako odgovorni ko i ljudi doma, tak nebitno otkuda su :) ) i sjedosmo mi u taxi koji nas je eventualno (nakon sat i pol) dovezao do pogrešnog mjesta prijelaza granice na kojoj su mi lupili štambilj pa me više pol arapskih država neće htjet (dok ne smislim novu putovnicu). :) Ostaje mi samo vratiti se u Jeruzalem, a bome hoću. Unatoč … zanimljivom… prelasku granice. :) Jaaako. Radi geopolitčke situacije, prijelaz granice sastoji se od tri kontrole na jordanskoj strani, puno ničije zemlje, pretraživanja za eksplozive (dobrodošli u Izrael, zemlju ekstremnog opreza :D ) , puno ljudi koji u vas nišane automatskim oružjima dok pokušavate ne izgledati sumnjivo ili kao da nešto skrivate (Sretno!) i par simpatičnih pasa (u usporedbi sa streljačkim vodom koji nišani u vas bar). :) Ko što ide stara izreka „zubi rade manje rupe od metaka“ :D. Zatim je do nas došla simpatična dama u uniformi (baš je bilo zanimljivo, pogotovo meni (koji zadnjih dva mjeseca gledam sramežljive žene zamotane od glave do pete ) vidjeti velik broj žena u pancirkama i naoružane do zuba – pokušavao sam im ne namigivati :D (zapravo, nisam se previše dovodio u probleme općenito (naglasak na previše), iako sam Billyu govorio što bi sve mogao napraviti da izazovem rusvaj – prestao sam mu davati detalje kad me lijepo zamolio :D (slikati ortodoksne židove, tražiti izraelske vojnike da poziraju ili ih zamoliti jel smijem koju opaliti u zrak, itd. da, Billy je polu Palestinac i cijelo je naše putovanje bilo pod utjecajem toga, iako sam pokušavao biti objektivan. Ali priče ćete vidjeti i sami pa zaključite za sebe. ) ) ). Zgodne visoke žene u pancirkama su prestale biti jako privlačne (samo djelomično :) ) kad je ispalo da imaju pratnju (jako velikog ožiljkastog tipa koji je goloruk, ako se to može reći za nekog tko ima ruke ko ja noge, ležerno stajao iza njih) i ovdje su da se igraju pola sata kviskoteke sa mnom, dio sa pitanjima i odgovorima. :) Mogu reći da me nikada u životu nitko nije toliko izribao, a imam puno godina školovanja iza sebe. Previše, moglo bi se reć. :) Svako pitanje je povlačilo par potpitanja tipa:
Jeste li ikada prije bili u Izraelu? Nisam. A zašto ste sada baš odlučili doći? Prijatelj mi je predložio. A koliko dugo njega poznate? 2 mjeseca. Gdje ste ga upoznali. ….itd. I onda su mene poslali na stranu i sva ta pitanja i njega pitali. Provjeravanje priče i slično. Da Billy i ja nismo unaprijed znali adresu i ime hotela u kojem ćemo prespavati, ko zna bi li nas pustili u državu jer bez problema odbijaju ljude koji im se ne sviđaju na bilo koji način (pogotovo ako su Palestinci koji žive vani ili općenito sumnjivi tipovi. I da, nije pomoglo što sam iz, po njima, opskurne državice i fascinirano im gledam u oružje i ostalo … naoružanje, hehehe … i imam bradu :D ). Dakle, kolegu su ispitivali tri puta kraće (jer je Britanac, jer ne izgleda kao djelomični Palestinac i naravno da im to nije rekao jer nije bedast :) i nisu ga pitali ima li dvije putovnice (a ima) i nisu ga pitali je li bio u drugim arapskim državama (a je). Moja ispitivačica (i njezin gorila) su me jako čudno pogledali kad sam se počeo smijati nasred prijelaza kad mi je kolega sve to rekel :D ). Nakon toga smo došli do šaltera iza kojeg nas je još jedna vojnikinja odlučila ponovo pitati ista pitanja. :) Moguće kao način ubijanja dosade jer smo bili jedini ljudi tam i cijeli je granični aparat zaključio kako smo im nas dvojica jedini izvor zabave za taj dan. Taj razgovor je prošao ugodno jer nitko nije nišanio u nas. :D Detaljno isprepipani i isprepitani , napustili smo granični prijelaz lokalnim taksijem koji nas je doveo u Bet Sha'en, moj prvi gradić u toj zemlji. I totalnu zabit. Ne po pitanju uređenosti (palme i novi asfalt, jako krasno u usporedbi sa Jordanom) ili razvijenosti (jer je PRVA zgrada koju smo vidjeli bio oogroman Mcdonalds koji služi za prehranu hordi vojnika (na veliku Billyevu prepadnutost i moje oduševljenje dok sam gledao sve te vojnikinje i Trevor-e i Galliv-ove i slično :) ) iz pretpostavljam obližnje vojne baze). Mjesto je zabit jer smo sat i pol vremena (i kraju nam je putovanje od 70 km zračne linije trajalo punih 6 sati) čekali autobus i onda na kraju uzeli taksi. Bar sam se jako uspješno cjenkao jer sam pretpostavio da se taksist želi od tamo maknuti jednako kao i mi. I bio sam u pravu. :) U međuvremenu sam davio lokalce sa pitanjima tipa kad će taj bus i mogu reći da su mi svi samouvjereno davali potpuno samouvjerene i pogrešne odgovore. Ko doma, Europa, eh. :D Ispalo je da se Billy-u i ne cjenka pa sam ja bio zadužen za informacije i trgovinu je on morao stajati sa strane i gledati me kako pokušavam ne izazivati incidente. Jadni njegovi živčeki. :D
Za pol cijene smo stigli do Jeruzalema sa jako spaljenim taksistom koji je cijelo vrijeme brbljao na jako (jer ovdje skoro svi znaju engleski) dobrom engleskom (osim par detalja tipa poštapalice „i show you“ kad je htio reć „i tell you“ :) ). Polu Izraelac, polu Palestinac, nije se ustručavao (nakon što smo ušli na područje Palestinske samouprave (Zapadna obala)) nam pokazivati obližnja (i međunarodnim sporazumima zabranjena) izraelska naselja okružena bodljikavom žicom i stražarskim tornjevima. Baš me zanima tko može živjeti u tako nečemu? Izgledaju otprilike ko konc logori, sam što mitraljezi nišane prema van. I unutra su maleni gradići sa svime što im treba. I da, između bodljikavih živa su i ograde pod naponom. Također smo od taksista (htjeli to ili ne :D) dobili i demografske podatke, komplikacije (blago rečeno) oko dobivanja građevinskih dozvola ako ste Palestinac, i, kada smo došli do famoznog Zida, cijene zemljišta s jedne i druge strane. Ako jaaako jeftino želite ogromnu kuću, u sam zid se nalaze doslovno cijela naselja novo izgrađenih i napuštenih kuća (sa „krive“ strane naravno). Mogu se odma bacit u prodavanje nekretnina. :)
ponedjeljak, 23.03.2009.
Mica mace
Tjedan nekoji, sad će dva mjeseca kak sam tu. Još malo pa pola. Ideš.
Neki dan se ja probudio, ležao u krevetu do podneva (prevodim u horizontali u pidžami, sve prednosti tog posla :D ) i idem malo vidjeti kako vani vrijeme. Otvorih ja vrata a između nogu mi se provuče mačka sa jednim sićušnim pripadnikom svog nakota med zubima. :) Trebalo mi je 5 minuta natezanja da je uvjerim kak moja kanta za smeće nije dobar dom. Najčudnija mačka ikad. Pretpostavljam kako je udomaćena (i samo po kvartu svim susjedima pokušava podvaliti suvišan pomladak) jer je glanc čista i nema onu aromu kontejnera za smeće tipičnu za mačke ovdje (ako slučajno gurnete glavu nad kontejner, neću o razlozima, tko voli nek izvoli :D, šanse su 50-50 da ćete dobiti mačku u vertikalnom uzletu ravno među oči – kante su im glavni izvor prehrane, i vreće za smeće. Jučer sam promatrao dve mačke kako obilaze loše postavljenu vreću prije nego su je kirurški rasporile sa svih strana i ne našle bilo što za jest – pretpostavljam kak im je to zabavno. :D A bome i vlasniku vreće za smeće u čijem dvorištu su to napravile je sigurno bilo isto :D). Mačka me, dok sam je uvjeravao kako je totalno krivo zabrijala, cijelo vrijeme gledala ko da sam je ja napumpao. Totalni je Arap što se tiče muljanja. :D U međuvremenu mi se penjala po prozorima, mijaukala ko mutava (jednom u 6 ujutro) i pokušavala otvoriti vrata. Baš me zanima kako dresirati mačku da mi opće ne prilazi bez korištenja fizikalnih metoda tipa: noga + mačka. :) Vidjet ćemo, bar sad imam hobi. :D Inače niš pametno u životu, tipkam i previše pa mi se sada i ne tipka.
Da, postoji 90-tna šansa da se ovaj četvrtak zaletimo u Jeruzalem tak da će onda biti podulji izvještaj. :D
petak, 20.03.2009.
Patrik i putovanje
U Jordanu, dva su osnovna pristupa Sv. Patriku od strane stranaca (lokalci mu uopće ne pristupaju, ili možda sa rukavicama na rukama i izrazom gađenja na licu :D ponekad imam osjećaj da čak i konobari koji mi donose cugu žele zbrisati što prije kako bi oprali ruke :D ). Prvi od ponuđenih pristupa je krenuti gradom u potrazi za malo uobičajene atmosfere (mjuza, dekor, ili bar Guiness) a drugi je sjesti u bilo koji birc (najjeftiniji) i pit. :) Ja sam se odlučio biti pobornik druge škole tako da smo u kvazi španjolskom bircu pili meksičku pivu, slušali hitove iz osamdesetih, zezali se sa ekipom Libanonaca (koji su znali većinom francuski - i pošteno sam ga i razumio, nakon skoro dva mjeseca dešifriranja svi su mi europski jezici više manje razumljivi :D ) koja je slavila nečiji rođendan i "vježbali" naš groteskan arapski. :D I bilo je jaaako zanimljivo. :D Siguran sam da smo kvalitetno očuvali i nastavili duh blagdana. :)
Još se jednom potvrdilo da nema izleta do neočekivanog izleta. Četvrtak je započeo zanimljivom konverzacijom sa dva kompanjona pred ulazom u faks. Prebacit ću se na dijaloški pristup, jer mi se baš tipka. :)
Omar: "Ivane, Billy mi je rekao da ideš sa nama do Mrtvog Mora."
Ja: "Ma je li. A kad?" (Niti sam što čuo, niti su mi što rekli … siromasi. :D)
Omar: "Pa odmah nakon predavanja."
Ja: "Danas ti je rekao ili danas idemo?" (četvrtak je, imajte razumijevanja :))
Omar: "Ha?"
Ja: "Billy, idete danas do Mrtvog Mora?"
Billy: "Da, ti ne ideš?"
Ja: "Ne znam, tebe pitam, Omar mi je rekao da si mu ti rekao da idem pa sam provjeravam. Idem li?"
Billy:"Ha?"
Na kraju sam naravno išao, jer je bio četvrtak i krasan dan. :) I bilo je savršeno, kad se uzme u obzir da sam sa sobom imal sam "Osnove arapske gramatike za malu djecu pomalo zaostalu u razvoju ili strance" što je uvijek zanimljivo i korisno štivo osim možda na plaži kada vam zaista trebaju sandale il krema za sunčanje ili jedna piva. :) Kremu su imali drugi (patetičnog faktora 15, al svejedno mi se zacrvenila sam ćela, ko da je solarni kolektor il neš :) ), okolo sam skakutao bos, a bokserice su bile zadovoljavajuća zamjena. Ovaj put sam završio i blatom (bit će slikica) premazan da lokalce pretjerano ne zasljepljujem svojom intenzivnom i iskonskom bjelinom. :D Naplutao sam se okolo ko veliki i bio potpuno psihički spreman za hladne tuševe i zlobno naceren dok su se drugi upoznavali sa njihovom blago nezadovoljavajućom temperaturom. :D
Imal sam prve goste u stanu, par kolega sa faksa, i naravno da su bili neočekivani. Skoro da me bilo sram nereda. :D Treba misliti unaprijed, yup … natipkam ja i pogledam oko sebe i shvatih da mi stan izgleda otprilike isto kako je izgledao prije tri dana kad su se oni pojavili. :D Više sreće budućim gostima želim. :D
Zanimljivosti: Ako se straga u automobilu voze tri muške osobe, murja vas neće zaustavljati, ako je u sredini žena, vjerojatno ste nahrdali. :D
ponedjeljak, 16.03.2009.
Kivi i Jemen
Opet zahladilo. Bla. Uspio sam se prehladiti (tko zna kak sam izdržao ovak dugo :) ) i proveli smo par sati danas u raspravi radi li se o istočno europskoj prehladi (bakterijama ili virusima ili čemu već) ili o bliskoistočnoj varijaciji na temu. :D Ja navijam za neku rvacku, baš da vidim koliko ću ljudi zaraziti. I da, jedem voće (kupio sam kilu kivija za male pare i mogu reći da je kila kivija impresivna količina kivija :D ) i povrće i piletinu na puno načina. :)
Zaključili smo kako dovoljno znamo arapski da došlo je vrijeme da se počnemo sprdati sa njim. Nakon što smo par puta čuli frazu "I speak London very best" (za engleski naravno, od strane ljudi koji očito nemaju srama niti osnova engleskog) pola smo predavanja (inače o pridjevima, jako zanimljiva tema, jadni pridjevi nisu zaslužili tretman koji su dobili od nas) proveli smišljajući djetinjasti oblik osvete. :D Ima da svi koji će ikad putovati bliskim istokom zapamte "Atakalam alurdun židdan alkhamsa." Što bi na jako slomljenom arapskom naravno značilo "govorim Jordan jako najbolje" :D Slobodno ubacite ime zemlje ili grada u kojoj ste. :D Potpuno sam uvjeren da će za par godina to biti sve od arapskog čega ću se sjećati. I ceriti se ko budala dok to koristim. :D
Neki dan sam se sjetio da me netko jednom davno (prije više od dva mjeseca, u prošlom životu :) ) bio pitao zašto idem u Jemen. Pa sam se raspitao i ispalo je da postoje jemenski restaći uokolo i danas smo ošli klopati u jedan. Hvala toj osobi na pitanju. :D Bilo je njama i naravno da sam slikao klopu. Prvi puta otkad sam došao simo sam klopao sjedeći po turski i sa tanjura na podu i mogu reći da uopće nisam sve usvinjio kak sam očekivao. :D A i pod je bio prekriven najlonom. I to ne samo jer smo gomila stranaca. Standardna procedura. :)
Kako mi je već dosta pisati o meni, tu i tamo ću umjesto svojih svakodnevnih dogodovština malo spominjati ljude sa kojima se družim (još jednom hvala osobi koja mi je to spomenula ;) ) ili sam samo naletio na njih i ostavili su dojam (i daju mi dozvolu da dio njihove životne priče bacim na net u vidu njima totalno nepoznatog jezika :) ).
Sutra sv. Patrik, jej! :D
petak, 13.03.2009.
Još jedan vikend u gradu kvalitetne klope. Jučer sam uspio u restaću pogoditi jelo koje me sjetilo na pire krumpir sa pohanim masnim hrskavim komadima mesa. :) Nemam pojma kaj je to bilo, ali me jako razveselilo. I skoro sam siguran da se sjećam što sam naručio i mogu to ponoviti. :) Dobar početak zadnjeg dana radnog tjedna. Probudih se u 8, i pomislio, nema potrebe da se mažem anti-sunčevom kremom jerbo je 8 ujutro. E pa sada sam fino rozi jer je ispalo da smo visili uokolo cijeli dan. :) Bar imam vlastiti sustav grijanja (od vrha prema dolje) što će mi dobro doći u ovoj državi nastrano naglih vremenskih promjena. :) Također smo frendu raskopali lapatop, uspjeli naći memoriju za njega (ali nam je tip u dućanu nije prodao jer je inzistirao da njihov "stručnjak" mora na licu mjesta otvoriti laptop (moš si mislit kak bi nekome tu dao laptop u ruke, a kolega vlasnik laptopa se zdušno složio sa mnom) i sam ugraditi memoriju inače ništa od toga - a dotični stručnjak će se pojaviti u dućanu tek za tri dana. Padaju mi na pamet dva moguća objašnjenja, ekipa u dućanu ne želi zaista ništa prodati nego su unutra samo da se sakriju od "lošeg" vremena, ili, lokalci su sposobni koliko jesu pa trgofcima savjest ne dozvoljava dati RAM u ruke takvim stručnjacima. :D ), obavili kratak šoping, popili neš, i zabavili se u bircu do kasno (upoznah par ljudi među kojima mi je netko predložio nekakvu vrstu poslovne suradnje – nažalost, ili srećom, mjuza je bila preglasna pa nisam shvatio o čem se radi :D ). Arapski napreduje i polagano se zakomplicirava, odradismo posvojne zamjenice koje su sve u obliku sufikasa i mogu reć da se glagoli polagano pretvaraju u krumpire. A meni bilo čudno što se većinom sastoje od sam tri slova. :)
utorak, 10.03.2009.
Blagdančić
Nakon ekspresnih jedan dan predavanja (i to u nedjelju, jel) sa rekordnim brojem polaznika (osmero nas se pojavilo, od 25, a dvoje ih je diglo ruku kad nas je profa tjedan ranije očiju punih nade upitala koliko će nas doći u nadi ne bi li si možda spojila vikend jerbo u cijelom proljetnom semestru ima 1, slovima, jedan, praznik … ima da svi postanu kršćani i mašu visoko tim ručicama za Uskrs (i to obadva!) il ću osnovat lokalni ogranak inkvizicije :D tak papa dolazi za dva mjeseca u posjet pa treba jačat ruku za mahanje :D ) vrijeme došlo za prorokov (1 dinar onome tko pogodi prvi kojeg proroka :D ) rođendan koji sam mislio provesti ležeć po doma, peruć rastuću gomilu suđa i igrajuć se sa nepravilnim glagolima, (Kojih očito ima posvuda. :) Ko paprati. Ok, ili bar lišajeva. :) Neki dan sam izvalio da možeš po mahovini prepoznati gdje je sjever. Je, u kontinentalnoj Europi možda. :) Lokalci su me pogledali kao što bi mi Eskima da nam je dotični rekel da ako pingvinu izvadite crijeva i bacite ih u zrak sa iglua možete nać istok. :D (i da, ovdje nema mahovine, uopće :) na fejsu imate fotke tko mi ne vjeruje :) ) ) sam završio roštiljajuć u šumi. U Jordanu. Među drvećem. Pravim. Od celuloze. I … drvastih gradivnih tvari. Uuuu.
Prvo smo bili skočili u dućan koji je bio strašno dobro ispunjen stvarima kojima sam zaista htjel kupiti (dobio sam nofce prije tri dana, jel), do stupnja mojeg hihotanja i trčkaranja uokolo dok me nisu za ruku izvukli van. :D Uspjel sam si kupit velku nutelu (apsolutno neophodna :) ) i mortadelu sa pistacijom koja me jako ugodno iznenadila. :) I neko čudno mljeveno začinjeno meso. Dok ovo tipkam, znam da imam frižider pun klope i osjećaj je odličan. :)
Da napomenem, istočno Europljani općenito imaju određenu reputaciju ovdje i ja idem najboljim putem da malo još pridodam općem dojmu i pričama. :) U jednom trenutku su kolegice (zadrti mačkoljupci) bile uvjerene da ću dosadnu mačku zlog stalkera (koja je pol sata u pozadini mjaukala i žicala klopu) bacit na roštilj jer to inače radimo doma sa svim životinjama koje nam se približe dok roštiljamo. I ne, nisam, odahnite mačkoljupci. :)
Klopala se janjetina i piletina, sve fino već pripremljeno za roštilj jer je to ovdje dio folklora. Kolegica Španjolka je bila totalno zbunjena jer oni opće ne roštiljaju tam a nas je sve to fino zabavilo. :D Krasan dan u prirodi, s puno zezancije i lokalne mjuze i neuspješne potrage za lišajevima i paprati, makar malom. :) Kolega nam je pustio pjesmu koja se inače pušta na palestinskim svadbama i radi se o 10 minuta sprdanja sa punicama. Dobra stvar. :)
Nakon roštilja smo išli kupiti cugu što je prošlo jako zabavno. (Bar meni, jer sam bio sit i sretan :D )
Ne znam jel zato što je veliki blagdan (iako nisam nigdje primijetio bilo kakve znakove proslave, mož bit da se radi o nečem internom) al sva cuga u dućanu u koji smo ušli je bila prekrivena velikom dekom. I nikad nisam vidio da je neki prodavač (i njegov pomoćnik, jer tu svi dućani rade po principu da vam netko stavlja stvari u vrećice) toliko iznenađen mogućnošću da će nešto prodati. :) Natrpasmo se zavidnom količinom alkohola (uzel sam si Petra pivo, po Petri koju ću posjetit za mjesec dana, jeeej! Pivo je apsolutno grozomorno ali efikasno jer ima 10% alkohola – i Španjolki se sviđa, sad znamo kaj rade u Španjolskoj umjesto roštiljanja :) ) dok je vlasnik lagano zbunjeno zurio u nas. Na kraju nam nije ni dao da odnesemo stvari do auta nego je pomoćnik sve natrpao u veliku kutiju bez oznaka i krenuo prema autu. Po izrazu njegovog lica, očito je očekivao da ga zgromi munja ili nekakav sličan izraz svevišnje sile koja se ne slaže sa ponašanjem malenih griješnika. :) Iako sam pozorno promatrao, nije došlo do nikakvih meteoroloških ispada. Sve je dobro što se dobro svrši (iako bi to vjerojatno popravilo okus pive :) ).
Kasnije smo do kolege koji je imao brdo pistacija doma. Not any more. :) A nepravilni glagoli i prljavo suđe su čekali još jedan dan. Jako dobar blagdan. :)
